U medijima, pa čak najčešće i u dobrom dijelu nastavnog plana i programa osnovnih i srednjih škola, pa i nekim univerzitetima u dijelu Federacije BiH, povelja bana Kulina najčešće nosi, vrlo čudan epitet "rodnog lista bosanske državnosti". Na stranu sada što, povelje generalno, a pogotovo one kojima se regulišu trgovačke povlastice i koje, kao takve, nisu bile nikakav kuriozitet, nisu i ne mogu biti rodni listovi država. Ili što je Bosna, kao jedna od kneževina koju su formirali Porifrogenetovi Srbi, sasvim sigurno postojala i 400 godina prije pisanja date povelje. Ključna riječ u svemu jeste državnost , barem u njenom srednjovjekovnom poimanju, a ona se, barem, za balkanski kontekst njenog shvatanja da iščitati iz uvodnog dijela hilandarske povelje Simeona Nemanje, koji glasi ovako: Искони створи Бог небо земљу и људе на њој, и благослови их и даде им власт над свим створењем својим. И једне постави цареве, друге кнезове, друге господаре, и свакоме даде пасти стад