Sinoć zalutah na proteste za Savamalu. To je starobeogradski kvart u kojem su privatne kuće srušene alkaponeovskom metodom radi izgradnje Beograda na vodi. To je neki srpsko-arapski dil, koji je završio gore od mnogih srpsko-bošnjačkih dilova. Obećane arapske investicije od nekoliko desetina milijardi dolara, na kraju su spale na 30 miliona uz uslov da pola odtpada na kredit. Sirotinja je najebala, a čini se da se ništa neće ni graditi. "Aj Karmela, aj Karmela", ori se pred zgradom Drugog beogradskog osnovnog suda.
Viore se dvije jugoslovenske i jedna gej zastava. Nešto manje od hiljadu demonstranata su očigledno pogriješili vrijeme, mjesto, a po svemu sudeći, i svrhu protesta. Niti su sirotinju sa Savamale napali fašisti, niti još uvijek traje španski građanski rat. Riječ je o problemu koji mora riješiti pravna država, a ona se na to ne natjeruje od samonabjeđenih Če Gevara koji dolaze da izvrište ko zna kakve vlastite frustracije, već pozivanjem na državne zakone i pripadajuću simboliku. Zbog čega bi državna zastava bila tabu, bez obzira radi li se o protestu ljevičara ili desničara?
Ali avaj i sama koncepcija srpskog identiteta snosi veliku krivnju za to. Sve dok je Srbija više nacija tradicije, a manje nastava ustava i na njemu utemeljenih prava i vrijednosti, to će i njeni simboli u glavama unezvjerenih opozicionara, to jest liberalnijih građana, ljevičara, ljudi homoerotskog i lezbijskog seksualnog nagona, predstavljati neprijateljsku simboliku. I time i sami demonstranti pomažu sistemu, samoizolirajući se u sektu otuđenu većini i bez mogućnosti da se toj većini, koja ipak gaji kakva-takva, često retardirana, patriotska osjećanja i približe.
Umjesto da državna zastava bude simbol borbe za ugrožena prava, ona je postala čarobna krpa u mađioničarevim rukama, čiji je svaki "sad ga vidiš, sad ga ne vidiš" ne samo jeftina zabava koja će do sutra biti zaboravljena, već efektno sredstvo da shvatanja stvarnosti kao neprestanog rijaliti šoua. Bespravno srušena kuća u nekoj mahali kraj rijeke je u tom svijetu mnogo dosadniji rijaliti od toga šta je uradila Tijana Ajfon. To je jasno vlasti. Ali ne i demonstrantima koji žive u rijalitiju za vrlo ograničenu publiku.
srbe na vrbe
ОдговориИзбриши