Пређи на главни садржај

Antidejton u pohodu Sutisci: Svoje nemamo, tuđe negiramo






Udruženje građana sa blažim i težim poremećajima centara inteigencije u mozgu i vrtnih patljuka Bosne i Hercegovine, (UHBTCIMIVP BiH) šire poznato kao Antidejton pokret, posjetilo je, prije nekoliko dana Kraljevu Sutjesku, gdje je, nakon upriličenih prigodnih incidenata, zabilježen sljedeći razgovor, a do kojeg smo došli zahvaljujući specijalnim informatorima.

Antidejton: Sklonse ba da prođemo.
Fra Stjepan Duvnjak: Vi ne možete proći ovuda, ovo je samostansko dvorište.
Antidejton: Ovo je ba Bosna i Hercegovina...
Fra Stjepan Duvnjak: Da, a u Bosni i Hercegovini postoje važeći zakoni o privatnom posjedu. Prema tome, ovo je i Bosna i Hercegovina i samostanski vrt, pa bih Vas stoga najljepše zamolio da to objasnite svojoj družini...hm... recimo političkih aktivista i produžite dalje uz naše najljepše želje da ne doživite neku nezgodu, kao npr. klizište, ili da, s obzirom na vaš osjećaj za orijentaciju ne zalutate nekuda u šumi, pa da budemo bili prisiljeni alarmirati gorsku sužbu spašavanja...
Antidejton: Ko je tebi ba dao pravo da meni ba kaźeś da ja ne mogu prić' ba sjediśtu mojih ba kraljeva i banova...
Fra Stjepan Duvnjak: Možete naravno ako se prethodno najavite. Imamo ovdje vrlo ljubaznog vodiča koji bi vam sve...
Antidejton: Ne treba meni vodić za moje naslijeđe...
Fra Stjepan Duvnjak: U tom slučaju će te morati prihvatiti da je i ova samostanska kapija vaše nasljeđe i da se kroz nju ne ulazi kao u to vaše Udruženje vrtnih patuljaka, ili gdje ste već navikli da tako ulazite.
Antidejton: Vi katolici će te naućit da ne pravite kapije na pogreśnim mjest'ma, a pogotovo ne uz dvorove naśih vladara...
Fra Stjepan Duvnjak: Ne smijemo ih praviti tamo gdje su ih ti "vaši" vladari pravili?
Antidejton: Ja ba, sklonse...
Fra Stjepa Duvnjak: Možda sam ostario i ne vidim više dobro, ali naša kapija nije u džamijskom dvorištu...
Antidejton: Mojne me ba zajebavat, naśi ba vladari kralj Tvrtko, kraljca Katarina... to je naśe ba, ima da naućite da nećete viśe vi imat sam pravo na to... đe, evo đe piśe da je ovdje nekako dvoriśte?
Fra Stjepan Duvnjak: Eno fino piše na tabli bosanskom ćirilicom, što bi se reklo bosančicom.
Antidejton: Ne znam ti ja to ćitat ba...

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Šta je značilo Bošnjak, šta vlah, a šta Srbin u Bosni ranoga XIX. vijeka?

Nedavno mi je "dopao do laptopa" putopis Matije Mažuranića Pogled u Bosnu: ili kratak put u onu krajinu, učinjen 1839-40 . Mažuranć, inače, najmlađi brat potonjeg hrvatskog bana Ivana Mažuranića, samostalno je putovao po Bosni, te zabilježio, za modernu nauku o etničkim i konfesionalnim identitetima i njihovom ispreplitanju, vrlo zanimljive podatke. Tako on bilježi sljedeće identitetske označiteljske i samooznačiteljske pojmove u širokoj narodnoj upotrebi u Bosni, kao što su "Bošnjak", "Turčin", "Osmanlia", "Vlah", "Šijak", "Šokac, "Švabo", "Moskov" i "Srbin". Jako dobro objašnjenje odnosa većine tih identiteta daje nam sljedeći citat: U Bosni se Krstjani nesmilu zvati Bošnjaci : kad se  reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a  Krstjani su samo raja Bošnjačka, a drugčie Vlasi, Bošnjaci  i Osmanlie, prem da su Muhamedovci i jedan i drugi,  opet se mrze strašno kao pr

Temeljni bošnjački mitovi (I dio)

1. Bosna u ranom srednjem vijeku nije imala nikakve veze sa Srbijom Omiljena mantra bošnjačkih nacionalista i koja je preko petparačke, kao i žute štampe postala javno mnijenje jeste da je Bosna najstarija južnoslovenska država, da nikada u svojoj istoriji nije imala nikakve veze sa Srbijom i, štoviše, da je takva intepretacija bosanske istorije isključivo plod velikosrpskih političkih aspiracija . Ovaj argument bi još imao nekog smisla da je među bosanskim muslimanima sačuvano bilo kakvo izborno predanje o sredjovjekovnoj državi, ili da je proučavanje bosanskoga srednjeg vijeka, posebno u prošlosti, imalo ikakvg naročitog interesovanja među obrazovanijem slojem Bošnjaka. Da apsurdnost ove tvrdnje bude veća, o bosanskoj istoriji ne bismo znali ništa bez dokumenta sačuvanih u dubrovačkom, zadarskom, splitskom i venecijanskom arhivu, a koje su objavljivali gotovo isključivo srpski i hrvatski istoričari, koji su, uostalom, napisali i ogromnu većinu naučne historiografije o srednjevj

Još jedan Sarajlija u Beogradu

Beogradski taksista je najčešće Bosanac. Još češće Sarajlija pristigao u raznim valovima odseljavanja između 1992. i 1996.Naravno, jedan od onih koji nije imao te sreće ili vještine da otvori ćevabdžinicu "Valter", "Sarajevo", ili buregdžinicu, koja ponosno ističe da prodaje sarajevske pite i bureke, ali će, samo da se i to istakne, nositi imena: "Vukadin", "Miladin". Često će vam se u pokojoj oronuloj prodavnici ili samoposluzi na Dorćolu prodavačica osmjehnuti jer prepoznaje naglasak iz rodnog kraja. Nisam naišao na potvrdu glasine da je "Bosanac" nešto poput kletve, ili da se svrstava u malograđanske kategorizacije, na onaj način na koji se u Sarajevu došljaci razvrstavaju od došljaka. Biće da je Beograd, kao balkanski New York od dva miliona stanovnika ipak, donekle, prevazišao taj stadij razvoja balkanskog malograda. Ovdje u ipak došljaci u većini, jer baš niko, osim pokojeg nabjeđenog Dorćolca ne "vuče korijene&qu